Kulturno nasljede
Povijesne cinjenice
Hrvatska je doista jedinstvena, ne samo zbog svog kristalno cistog i plavog mora, nego i zbog tisucgodišnjeg niza kultura koje su se smjenjivale i katkad stapale na ovim prostorima. Jadransko more nije samo duboki mediteranski zaljev usjecen u europsku kontinentalnu masu i najbliži trgovacki put izmedu Europe i Istoka, to je ujedno i kolijevka drevnih civilizacija. O tome postoje i materijalni dokazi koji su tek sada polako isplivali na danje svjetlo iz dubina jadranskih spilja i podmorja. Istocna obala Jadranskog mora bila je naseljena vec pocetkom ranog kamenog doba. Postoje dokazi da je vecina danas dostupnih otoka takoder bila naseljena (arheološki nalazi u spiljama u blizini otoka Hvara i Palagruže itd.) Zahvaljujuci povoljnim zemljopisnim osobinama naše obale s mnogobrojnim zaljevima, uvalama i dragama, obalni pojas oduvijek je bio znacajan trgovacki i pomorski put.
Arheološki nalazi dokazuju da su u 6. stoljecu prije Krista stari Grci trgovali s Ilirima na moru te da su ondje utemeljili svoje kolonije (primjerice Pharos, današnji Starigrad, na otoku Hvaru te Issa ili Vis).
Kasnije su stigli Rimljani koji nisu gradili samo palace i ljetnikovce, nego su mnogo vremena provodili i na moru. To dokazuju mnogi nalazi iz podmorja s podrucja izmedu Pule i Cavtata. Medu nalazima najviše je amfora u koje se u to doba najcešce pohranjivalo vino, žito, ulje i parfemi. Koje god odredište da odaberete za ronjenje, naci cete ostatke antickih brodova i njihovih tereta. Jedan od najdragocjenijih nalaza iz tog doba ostaci su pitosa ili dolija, velikih keramickih posuda koje su se ugradivale u brodove radi transporta rasutih tereta (poput recimo žita). Jedno takvo nalazište u blizini je Cavtata, a drugo nedaleko od Murtera.

Novo su doba navijestili Slaveni cijim je dolaskom pocelo razdoblje neprestanih borbi za premoc i obrane protiv raznih neprijatelja. Dubrovnik, koji se isticao svojih statusom republike, imao je vodecu ulogu u kulturi i trgovini. O tome svjedoci olupina broda iz 17. stoljeca - galija koja je iz Venecije nosila muransko i prozorsko staklo te ostale vrijedne predmete, a bila je opremljena topovima. Tijekom oluje, medutim, potonula je nedaleko od dubrovacke obale.
U 18. stoljecu Napoleon je nakratko preuzeo vladavinu, a njega je zamijenila Austro-Ugarska. Tijekom sljedecih stotinu godina Italija i Austrija medusobno su se borile za premoc na istocnoj obali, a vrhunac te borbe bila je bitka kod Visa 1866. Austrijskoj floti, predvodenoj admiralom Tegetthoffom, zapovjednikom bojnog broda "Nadvojvoda Ferdinand Max", suprotstavio se admiral Persano, zapovjednik talijanske flote. Na admiralskom brodu "Rei d'Italia" Persana je okružio Tegetthoff te se talijanska flota morala poražena povuci.
Svjedocanstvo o tim slavnim vremenima nalazi se ne samo na kopnu, nego i pod morem u obliku olupina proslavljenih brodova. Nakon toga pocelo je doba austrougarske vladavine. Gradile su se i utvrdivale luke, trgovina i brodogradnja su cvale. Tijekom oba svjetska rata Jadran je bio jedno od važnijih poprišta, pa se u podmorju može naci i mnogo olupina iz toga doba. Primjerice, u blizini Pule, koja je u to doba bila strateški važna luka, pronadeno je dvadeset olupina, medu kojima niz podmornica, razaraca i torpednih camaca. Jadransko je more oduvijek bilo važan pomorski put izmedu Istoka i Zapada, što je i danas ocito zbog mnogobrojnih ostataka koji nas podsjecaju da prošlost ne smijemo zaboraviti, nego je moramo shvatiti kao pouku za buducnost.